Danas vam donosimo jedno neobično iskustvo žne koja je bila gost na jednoj svadbi. Kada je Marijana dobila poziv da dođe na vjenčanje svoje poznanice u Beogradu, nije mogla ni naslutiti kako će se sve završiti. Nakon što je primila pozivnicu za vjenčanje, njezina odlučnost da doraste toj prigodi bila je nepokolebljiva. Budući da je nevjesta živjela raskalašeno, dugo je razmišljala o najprikladnijem daru koji će pokloniti mladencima. Također je vrlo pažljivo odabrala odgovarajuću odjeću koja bi bila u skladu s očekivanjima društva tako visoke klase, a da pritom izbjegne svaku mogućnost posramljenja.
Imajući prosječno plaćen posao, svjesno je nastojala uštedjeti nekoliko mjeseci prije vjenčanja. Na dan vjenčanja okitila se novom haljinom, ponijela raskošan poklon i zaputila se u ugledni klub u gradu gdje se održavala zabava Pri ulasku prvotno iznenađenje bilo je neočekivano. Mlada žena ih je pozdravila i uputila do njihovog stola i kaputa. Iako tipično, Marijana je ostala zatečena kada joj je dežurni tražio 200 dinara za ostavljanje jakne. Marijana je izrazila uvjerenje da noćni klubovi naplaćuju skladištenje garderobe, ali još nije čula da to rade i vjenčanja. Ipak, ona je slegnula ramenima, spremna bez problema platiti tih 200 dinara. Međutim, priznala je da ovo nije idealan scenarij za mladence i nagađala da je to možda bio zahtjev od strane bara.
Čim su sjeli za stol, odmah su poslužena pića. Djevojke su bile željne opuštanja pa su se odmah na početku odlučile svaka za čašicu alkoholnog pića. Uživali su u glazbi i ugodno se zabavljali. Kad je došlo vrijeme za polazak, dočekao ih je razočaravajući kraj inače divne večeri. Dok smo se pripremali za odlazak s vjenčanja, konobar je prišao našoj grupi. Zatražio je da podmirimo račun, zbog čega smo razmijenili zapanjene poglede. Marijanin ten je poprimio pepeljastu boju jer je shvatila da, unatoč tome što je bila na svadbi i donijela dar, od nje se očekuje da plati i jaknu i piće koje je popila. – Ostala sam zatečena – ispričala je. Nakon predočenja fiskalnog računa od strane konobara, pokazalo se da je ukupna cena pića koje je te večeri popila šestočlana grupa iznosila 17.800 dinara.
Dok smo se zgledavali, pogledima prebacujući mladence i okolne goste, sinulo mi je da račun samo što nije stigao, a fali nam još novaca. Nisam mogla vjerovati da ovo nije san. Požurili smo dohvatiti svoje novčanike i udružili resurse da platimo račun. Pobjegli smo s mjesta događaja bez razmjene riječi. Šok situacije ostavio nas je sve bez teksta na neko vrijeme, kako je kasnije ispričala Marijana. Nakon vjenčanja, mladenka je pružila ruku kako bi izrazila zahvalnost na dolasku primatelja i na izvrsnom poklonu koji im je poklonjen. Za poklon, raskošnu sliku, rekli su da nedvojbeno uljepšava njihov životni prostor. No, o plaćanju pića na svadbi nije bilo riječi.
