Mnogo ljudi svoje ispovijesti iznosi na društvenim mrežama a mi vam danas donosimo jednu od njih. Nataša Riter je stanovnica Sremskih Karlovaca i rođena je u Novom Sadu. Trenutno ima 53 godine i zaposlena je na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Iako se navedeni podaci mogu činiti neupadljivim, Natašin lični narativ je prilično neobičan. Rodila je ćerku sa 42 godine koja sada ima 11 godina. Nataša je bila dve decenije u braku sa bivšim suprugom kojeg je upoznala u adolescenciji.
Na isti način kao i mnoge zaljubljene mlade žene, Natasha se prepuštala fantazijama o majčinstvu, zamišljajući izgled svog djeteta, pa čak i birajući ime za svoju buduću kćer. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, Natašine težnje su ostale neispunjene. Dok su njene prijateljice počele da osnivaju sopstvene porodice, Natašin put ka majčinstvu postajao je sve naporniji kako se približavala četrdesetim godinama, a dani su joj bili ispunjeni tugom. Ovo je njena priča o tom putovanju, kako je ispričala za “Blic”. Prije nego što sam napunio četrdesetu, prošao sam period intenzivnog emocionalnog i psihičkog preokreta, koji je karakterizirao osjećaj šupljine i neizrečene tjeskobe. Čežnja za djetetom bila je toliko snažna da ne mogu ni početi opisati mentalne i emocionalne šokove koji dolaze s kontinuiranom nadom i razočaranjem. Kako je svaka moja prijateljica rađala djecu, jedno za drugim, slavila sam njihovu radost dok sam istovremeno sa svakom trudnoćom doživljavala osjećaj poniženja.
Nakon brojnih neuspješnih pokušaja začeća, moj supružnik i ja odlučili smo se za savjet liječnika. Međutim, zadat nam je još jedan razorni udarac kada nas je doktor obavijestio da nema mogućnosti da imamo djecu. Iako sam bila spremna da preduzmem potrebne korake, moj partner nije bio, a naš brak se na kraju raspao, što je dovelo do našeg rastanka. U dobi od 42 godine počela sam da imam odložene menstruacije i žgaravicu i morala sam da se pomirim sa mogućnošću da majčinstvo možda neće biti u mojoj budućnosti. Kao dijete, patila sam od želučanih tegoba koje su me navele da vjerujem da su sve buduće zdravstvene brige posljedica tih ranijih bolesti i približavanja menopauze. Uprkos mojim pretpostavkama, potražio sam medicinsku pomoć da bih izneo svoje strahove i prošao sam detaljan pregled. Ovo putovanje počelo je nizom testova i konsultacija sa akušer-ginekologom. Nataša uzbuđeno otkriva za “Blic” da se ubrzo potom dogodio najzanimljiviji i najjedinstveniji trenutak u njenom životu. Kao preventivu, ginekolog je preporučio ultrazvuk kako bi se uverio da sve funkcioniše kako treba. Nakon pregleda, doktor je utvrdio fibroide na prednjem zidu materice, kao i cistu na desnom jajniku.
Nakon što sam primijetio nekoliko problema, odmah sam zaključio da su oni osnovni uzrok mojih problema. Najava doktora da je sve u redu, te da je tu preslatka i zdrava beba, bila je potpuno iznenađenje. Bio sam u nevjerici i tražio sam potvrdu, što mi je davalo i eho i monitor. Nataša je doživjela trenutak otkrovenja kada je otkrila da srce njene bebe snažno kuca, gotovo kao da je pokušava uvjeriti u svoje prisustvo. Sjetila se da je rekla mužu da će razumjeti ako ne želi dijete i da može otići ako tako želi. Međutim, sve je bilo u redu i oboje su tu vijest dočekali s uzbuđenjem. Njena porodica i prijatelji su joj takođe bili velika podrška, stajali su uz nju i delili njenu sreću dok je krenula u ovo novo poglavlje svog života.
