Dejan Tomašević, nekadašnja košarkaška zvijezda, u sretnom je braku sa suprugom Jelenom već četvrt stoljeća. Zajedno imaju  obitelj i poznati su po svom skladnom odnosu koji je narušila bolest ali su zajedno uspjeli da se izbore.. No, malo tko zna kakvu hrabru bitku Jelena već duže vrijeme vodi protiv autoimune bolesti. Jelena, gostujući u emisiji “RTS Ordinacija”, podelila je svoje iskustvo sa publikom. Otkrila je da je mjesec dana nakon što je rodila svoje četvrto dijete primijetila oteklinu na jednom prstu, koja se sutradan proširila na drugi prst. Zabrinuta je potražila liječničku pomoć i podvrgnula se raznim pretragama. Rezultati su otkrili da ima lupus, bolest za koju nikada prije nije čula.

Nakon što je Dejan potpisao novi ugovor u Ateni, Jelena se vratila kako bi još jednom obavila pretrage koje su potvrdile početnu dijagnozu. Tijekom konzultacija s liječnikom saznala sam da je moje tijelo, unatoč 36 godina, jednako onom 75-godišnjaka. Daljnjim ispitivanjem utvrđeno je da imam i jedno koegzistirajuće stanje poznato kao reumatoidni artritis praćen lupusom. Liječenje je Jelena započela u Beogradu. Dejan je napomenuo da je njegova supruga sve nedaće podnosila velikom snagom i otpornošću. Jelena nikada nije ništa negodovala, iako je imala raznih zdravstvenih problema. Uvijek je bila u središtu pažnje. Međutim, po prvi put nije u mogućnosti ispuniti svoje obveze zbog groznice koja traje zadnjih šest mjeseci. Jelenina osobina vrijedna divljenja je to što nas je, unatoč svim izazovima s kojima se susrela, zaštitila od bilo kakvih naznaka svojih borbi. Kasnije smo otkrili da je u teškim trenucima tražila samoću kako bi pustila suze i povjerila se sestrama, ali se pobrinula da mi u kući ostanemo nesvjesni njezine boli – otkrio je Dejan.


Pobrinula sam se da budem transparentna s djecom u vezi sa svojom bolešću, ali nisam im htjela stalno nametati pojedinosti o tome kako se osjećam. Bol koju sam osjetila bila je intenzivna i zahvaćala je svaki zglob u mom tijelu. Ometalo me u obavljanju osnovnih zadataka kao što je ustajanje iz kreveta, tuširanje ili čak otvaranje boce vode. Jelena je ispričala brojne slučajeve u kojima su joj Dejan i Kića pomagali, čak i da ode do toaleta. Razmišljajući o tim trenucima sada, čini se kao da su se dogodili u drugom životu. Uz njihovu nepokolebljivu podršku, Jelena je osjećala nepokolebljivu sigurnost, oslobađajući je potrebe da se oslanja na sebe. U potpunosti im se povjerila.


Neizmjerno cijenim njihove postupke, zbog kojih sam shvatila da sam dala pozitivan doprinos životima svoje djece. Ova spoznaja je očita u trenucima ranjivosti, jer ljubav moje djece uzvraća ovu zahvalnost u svakom aspektu života. I dan danas sam stekala naviku da im izrazim svoju zahvalnost što jednostavno postoje. Međutim, najznačajnija lekcija koju sam naučila je inherentna dobrota koja prebiva u mojoj djeci. Dejan i ja smo dosljedno posvećeni njegovanju ove kvalitete u njima, znajući da se sve ostalo može naučiti, ali srž dobrote mora biti duboko usađena u dušu. Čvrsto vjerujem da smo taj zadatak uspješno obavili – ponosno je potvrdila Jelena.