Jovanka Broz imala je sestru Nadu Budisavljević s kojom je bila razdvojena veliki dio života. Ovo razdvajanje je rezultat gubitka roditelja u mladosti. Nada i njihova druga sestra Zora uglavnom su boravile u internatima, sirotištima i domovima. Nakon završenog studija engleskog i talijanskog jezika i svjetske književnosti, Nada se zaposlila kod Tita kao knjižničarka. Dugo je stanovala u Užičkoj 15 uz Jovanku i Tita. Unatoč njihovom bliskom odnosu, ona je u potpunosti šutjela o osobnim stvarima svoje sestre i šogora. Iako je Tito preminuo prije više od 4 decenije javnost je još uvijek fascinirana njegovim životom.
Odluka da se uda za Tita za Jovanku je bila mukotrpan izbor, koji je nosio veliki teret za nju i okolinu. Bila je svjesna složenosti prisutnih u Titovim obiteljskim odnosima, što je samo dodatno otežalo njezinu odluku. Porijeklo njihove ljubavi nikada nam nije otkriveno. Niti jedan od njih to nikada ni na koji način nije spomenuo. Provela sam dvadeset pet godina u njihovom društvu, ali oni o tome nikada nisu govorili, a ja se nikad nisam raspitivala. Bili su tradicionalni pojedinci i to je za njih bila privatna stvar, o kojoj se nije smjelo raspravljati s drugima. Ovo je Jovankina sestra opisala u svojoj knjizi.
Nakon što je pristala na brak, on se smatrao konačnim i o njemu se više nikada nije raspravljalo. Nikada nije ni spomenula vjenčanje, a jedina informacija koju imam je da su kumovi bili Ranković i Gošnjak. Vjenčanju nismo prisustvovali. Ceremonija je održana u vrlo maloj i privatnoj grupi. Bila je to intimna prigoda, bez velikih gesta, bez svečanosti i bez ekstravagantnog izlaganja. Njezino divljenje prema svom heroju navelo ju je da se uda za njega, i čak do svoje smrti, ostala je nepokolebljivo odana samo njemu. U svojim mislima nijednom drugu osobu nije smatrala potencijalnim partnerom, jer je njezino srce pripadalo samo njemu, bez iznimke.
Vjerujem da je Jovanka i nakon udaje ostala ista. Tijekom pedeset druge i pedeset treće godine preselili smo se iz sobe u Užičkoj 16 u stan koji se nalazi u Užičkoj 9. Taj stan je dobila Jovanka, a potom vraćen kada se Zora udala. Jovanka je smatrala da nije prikladno da ja živim sama u tako prostranom stanu kada drugi nemaju gdje da stanuju. Tako sam se preselila kod Tita i Jovanke u Užičku 15. Može se zaključiti da je njezin izbor da nema djece bio dobrovoljan, vjerojatno zbog zabrinutosti o utjecaju koji bi to moglo imati na Tita u to određeno vrijeme. Međutim, mora se napomenuti da je ovo samo nagađanje jer Jovankina sestra nije bila sigurna oko pravih razloga koji stoje iza njezine odluke. Opseg njezine žrtve za njega bio je apsolutan. Nudila mu se od samog početka, preuzimajući ulogu posve predane, nalik opatici koja se posvetila svojoj vjeri. Podnijela je najveći teret svakog napada koji mu je došao na put, a onda je nabacila fasadu da je jača nego što zapravo jest. Djelovala je neprobojno, poput kamene žene, ali to je kasnije iskorišteno.
