Prije više od pola godie desio se strašan masakr u Srbiji. Predstoji suđenje roditeljima dečaka koji je ubio devetoro dece i školskog čuvara u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” na Vračaru. Otac je uhapšen istog dana kada se dogodio incident, a dok je bio u pritvoru, pokušao je da svoju imovinu prenese na drugu osobu. On je negirao bilo kakvu nepravdu, ali je majka jedne od žrtava 3. maja potvrdila njegovu umiješanost u tragediju.
Tokom nedavnog gostovanja na televiziji K1, govorila je o inauguracionom Memorijalnom takmičenju perspektivnih mladih kompozitora koje je ove nedelje održano u Kolarčevoj zadužbini u Beogradu. Pored takmičenja, posetioci su mogli da pogledaju i izložbu fotografija učenika koji je tragično stradao u masovnom ubistvu koje se dogodilo 3. maja u OŠ “Vladislav Ribnikar”. Koncert je završen, a majka je ostala sa mešavinom emocija koje su se kretale od ogromnog ponosa do naznaka tuge. Predstava je zaista izazvala strahopoštovanje i izazvala je mnoštvo emocija ne samo kod nje, već i kod ostalih prisutnih roditelja. Primijetila je suze radosnice, ponosa i osjećaj ispunjenosti u mnogim njihovim očima. Nakon koncerta, majka je ispričala o vezi koju je dijelila sa sinom.
Prilikom gostovanja podijelila sam priču o meni i mom sinu.Dijete me je pitalo: “Mama, voliš li me?” a ja sam odgovorila sa “Beskonačno”. U tom trenutku sam se zapitala zašto mijenjam nešto što je godinama ostalo nepromijenjeno. Otkad znam za sebe, uvek smo govorili: “Najviše na celom svetu.” Ali glas u meni potaknuo me da se proširim izvan granica našeg svijeta i umjesto toga kažem “beskrajno”. Za moje dijete, za Boga.. Tokom ovih teških vremena, pronašla je snagu da istraje kroz svoju duboku ljubav prema svom sinu. Njena odanost prema njemu bila je nepokolebljiva i trudila se da mu izrazi svoju ljubav u svakoj prilici. Često ga je uvjeravala da voli mnoge druge, ali on zauzima najposebnije mjesto u njenom srcu. Nadalje, osvrnula se na optužbe koje su podignute protiv oca adolescenta koji je počinio ubistvo. U ovom trenutku, teško je odrediti da li je prikladno razgovarati o ovom pitanju. Otac je optužen za povredu opšte sigurnosti, kako se to u zakonu naziva. Međutim, ono što brine sve roditelje je ko treba da odgovara za deset izgubljenih života. Ono što nas kao roditelje brine je ono čemu smo svjedočili – neizreciva i neobjašnjiva hladnoća porodice. Očev odgovor na situaciju je bio: “Zašto bih ja bio kriv? Ne osjećam se odgovornim.” Ipak, on je taj koji je svoje dijete doveo na streljanu i obezbijedio oružje za obuku.
Tokom saslušanja protiv njegovog oca, ja sam bila jedna od majki koje su ispitivale dječaka. Nakon saslušanja, imala sam priliku da čujem i pogledam snimak. Jedno od pitanja koje sam mu postavila bilo je da li je znao da je ubio mog sina? Odgovorio je monotonim glasom, bez ikakvih emocija, da zna. Iznenađujuće, njegov glas je ostao isti tokom četiri sata snimanja. Kasnije, dok sam gledala video, primetila sam da njegova majka sedi pored njega i ne reaguje na moje pitanje; samo je sjedila tamo. Bilo je to teško iskustvo za sve nas. Kao majka koja je izgubila sina, želim da pravda bude zadovoljena, ne samo za nas nego i za našu djecu i cijelo društvo. Vjerujem da mi, kao zajednica, tek trebamo u potpunosti shvatiti težinu onoga što se dogodilo.
